Mastopatija – česta bolest dojke

Iako je česta pojava i nije uvijek opasna, mastopatija zahtijeva pažnju i pravovremenu kontrolu. Saznajte sve o različitim oblicima i liječenju mastopatije!

Mastopatija (displazija dojke) je pojam koji označava istodobno prisustvo progresivnih i regresivnih promjena u tkivu dojke, koje u različitoj mjeri pokazuju znake atrofije, hiperplazije i metaplazije različitih tkivnih komponenti mliječne žlijezde i kojima je u patogenetskom smislu zajedničko svojstvo njihova hormonska ovisnost. Po pravilu mastopatija se javlja obostrano i manifestira različitim strukturnim promjenama koje su individualno specifične. Javlja se tijekom cijelog reprodukcijskog perioda, a pogađa prije svega gornje vanjske kvadrante dojki.

Mastopatija se najčešće dijeli u tri stupnja:

• Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela
• Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez stanične atipije
• Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom proliferacijom epitela, teška displazija dojke

Mastopatija I° (jednostavna mastopatija) – najveći udio od 70% sačinjavaju promjene tkiva dojke označene kao fibro-cistična mastopatija. Radi se o dobroćudnim strukturnim promjenama tkiva dojke koje se javljaju u dva oblika:

• fibroznom – kada su u prvom redu prisutne promjene u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žljezdanih lobulusa ili intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom acinusa 
• fibro-cističnom – osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar žljezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste.

Česta strukturna promjena kod mastopatije I° je i adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini cca. 9% dobroćudnih promjena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje cističnih struktura.

Mastopatija II° – obuhvaća osim navedenih promjena prisustvo intrakanalikularnog rasta epitela, koje se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibro-cistične mastopatije. Intraduktalni epitel je zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih adenoidnih ili papilarnih struktura. Stanična slika je ravnomjerna, mitoze su prisutne tek pojedinačno, a stanična atipija je odsutna.

Mastopatija III° (teška displazija dojke) – atipična proliferirajuća mastopatija označava prisustvo epitelne proliferacije intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, a uz proliferaciju epitela se nalaze znaci mitoze i stanične atipije kao što su polimorfizam i hiperkromazija staničnih jezgara. Atipična žarišta se nalaze kod oko 10% fibro-cističnih mastopatija. Veoma je bitno prepoznati tešku displaziju dojke, kako iz preventivnih tako i iz prognostičkih razloga: atipična mastopatija se svakako mora izdiferencirati od preinvazivnog intraduktalnog raka dojke.

Jednostavna mastopatija nije prekanceroza. Prisustvo neproliferativnih formi mastopatije ne predstavlja povišeni razik za nastanak raka dojke. Čak i kod pozitivne obiteljske anamneze, rizik nastanka raka dojke iz mastopatije I° je 0,5% i ne prelazi uobičajenu pojavnost kod raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji srednje teškog stupnja – proliferativnim promjenama bez atipije, relativni rizik za eventualnil  kasniji nastanak raka dojke je povećan 1,9 puta, a kod pozitivne obiteljske anamneze 2,7 puta. Prema statističkim podacima, unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze mastopatije 2% žena s neproliferativnom formom mastopatije i 4% žena s proliferativnom mastopatijom oboli od raka dojke.

Ukoliko se radi o mastopatiji teškog stupnja s atipičnim proliferirajućim promjenama (teški oblik displazije), rizik za nastanak raka dojke je povećan 2 do 4 puta u odnosu na opću populaciju. Jedna trećina do polovice svih dobroćudnih promjena dojke čine mastopatične promjene, a fibro-cistične promjene se nalaze kod čak 90% žena. U etiologiji – nastanku mastopatije, najznačajniju ulogu igra disfunkcija jajnika s kvantitativnom ili sinkronom neravnotežom u produkciji hormona folikularne faze, odnosno hormona žutog tijela s “estrogenskom dominacijom” kao posljedicom. Na taj način nastala disregulacija cikličkih promjena u mliječnoj žlijezdi s premenstruacijskom hiperemijom, napetošću tkiva i proširenjem mliječnih kanalića, kod pojačane estrogene stimulacije ili ukoliko izostaje postmenstruacijsko povlačenje promjena, vrlo lako prelazi u područje patološkog. Smanjenje tegoba u vrijeme menopauze i odsustvo mastopatije kao i involucija dojki u postmenopauzi, govori u prilog ovakovom slijedu događaja. Neproliferativne forme čine 70%, proliferativne forme 27% i atipične proliferativne forme 3,5 – 4% svih oblika mastopatije. Učestalost mastopatije raste nakon trećeg desetljeća, i najčešća je u vrijeme perimenopauze: između 45. – 50. godine života.

Klinička slika mastopatije obuhvaća prije svega 3 simptoma:

• prisustvo zadebljanja i čvorića u dojkama (mastopatični “plakovi”), koji se najčešće nalaze u gornjim vanjskim kvadrantima dojke, češće difuznog rasporeda i obostrano
• bolovi u dojkama (mastodynia, mastalgia), koji su cikličkog karaktera i javljaju se po pravilu prije nastupanja mjesečnice, u drugoj polovici ciklusa te prestaju s nastupanjem menstruacijskog krvarenja
• prisustvo iscjetka iz dojki koji je obično vodenastog ili mliječnog karaktera, rjeđe sukrvav ili smeđkast. U 50 – 60% prisustvo krvi u iscjetku ukazuje na papilomatozne proliferacije unutar mliječnih kanalića.

Dijagnoza mastopatije se postavlja temeljem pregleda dojki, ultrazvučnim nalazom i mamografijom, a kod prisustva iscjedka galaktografijom i citološkom analizom. Kod svih sumnjivih nalaza dijagnostiku je potrebno dopuniti punkcijom ili biopsijom sumnjivih promjena, odnosno histološkom analizom tkivnih promjena. Obzirom na različite forme mastopatije, kao i različitost subjektivnog doživljaja tegoba, u liječenju mastopatije nastoji se individualizirati terapija. Kod jednostavne mastopatije prije svega je cilj ispraviti “estrogensku dominaciju”. U liječenju se koristi lokalna aplikacija progesteronskih masti (resorpcija oko 10% od primijenjene doze), kao i nadoknada gestagena tijekom II faze ciklusa. U ovu svrhu se može primjenjivati i niskodozirana oralna kontracepcija.

Veća količina masti u tijelu i prehrani, osobito zasićene masne kiseline u kombinaciji s rafiniranim ugljikohidratima povećavaju produkciju estrogena. Nasuprot tome, topiva vlakna u prehrani biljnog podrijetla pomažu izlučivati estrogen. Jednako vrijednu ulogu igra indol-3-carbinol (ima ga u zelenom lisnatom povrću: kupus, kelj, kelj pupčar, brokula, repa) koji dokazano smanjuje sposobnost vezivanja estrogena za tkivo dojke. Isto vrijedi za namirnice podrijetlom od soje. 

Oko 80% žena s cikličkim bolovima u dojkama izvrsno reagira na promjene u prehrani: smanjenje unosa zasićenih masnih kiselina i rafiniranih ugljikohidrata, povećani unos zelenog lisnatog povrća i namirnica bogatih biljnim vlaknima, kao i soje. Istraživanja pokazuju da mnogim ženama koje pate od bolova u dojkama pomaže unos antioksidativnih vitamina: beta-karoten (A), E, selen i vitamin C koji smanjuje razinu serumskih hormona hipofize (LH i FSH) kod žena koje ga uzimaju zbog bolova u dojkama. 

Od biljnih i homeopatskih pripravaka svakako je za spomenuti povoljno djelovanje biljke konopljike – Agnus castus. Napetost u dojkama, osobito kada se radi o upalnim procesima uspješno smanjuju ulje noćurka, gama-linolenska kiselina i omega-3-masne kiseline.