Vitamin D kao imuno-booster - Dietpharm
Kutak za zdravstvene djelatnike
dietpharm logo

Vranešić Bender.

prof.dr.sc.

13.05.2022

Vitamin D kao imuno-booster

Ako se vratimo samo jedno desetljeće unatrag, sjetit ćemo se kako je vitamin D promatran gotovo isključivo kao mjera prevencije rahitisa za dojenčad tijekom prve godine života i dodatak prehrani za prevenciju i suportivnu terapiju osteopenije i osteoporoze. O nedostatku vitamina D razmišljali su tek rijetki, a određivao se tek sporadično u svega nekoliko laboratorija u Republici Hrvatskoj, najčešće na preporuku endokrinologa koji su pratili bolesnice s osteoporozom.

Danas je situacija posve drugačija i teško je pronaći područje i populacijsku skupinu koja nema koristi od primjene vitamina D. Za molekulu koja povoljno djeluje na brojne procese u tijelu kažemo da je pleiotropna. Upravo je vitamin D pravi primjer pleiotropne molekule. Najpoznatija uloga ovoga vitamina je regulacija metabolizma kalcija i fosfata te održanje adekvatne mineralne gustoće kosti, odnosno zaštita od rahitisa, osteopenije i osteoporoze. Međutim, vitamin D ujedno štiti i kardiovaskularni sustav, bitan je u regulaciji glukoze u krvi, utječe na crijevnu barijeru i sastav mikrobiote, štiti od neuroloških i kožnih bolesti, a posebno je zanimljivo njegovo djelovanje na imunitet.

Interes za hranom i dodacima prehrani koji se preporučuju za jačanje imuniteta apsolutno je eksplodirao uslijed pojave aktualne pandemije. Vitamin D pritom je najviše prepoznat kao snažan zaštitnik imuniteta, posebice kad je riječ o zaštiti od virusnih respiratornih infekcija. Globalna populacija naučila je puno o važnosti vitamina D za imunosni sustav, o manjkavosti prehrambenih izvora, obogaćenoj hrani, ulozi sunčevog zračenja i primjeni dodataka prehrani s vitaminom D.

Vitamin D nije klasični vitamin. On je istodobno i hormon, imunomodulator i esencijalni mikronutrijent koji se stvara u koži prilikom izlaganja UV-zračenju. Budući da hranom unosimo tek manji dio dnevnih potreba, ovisimo o izlaganju sunčevim zrakama. Stoga je tijekom hladnijeg dijela godine većina populacije koja živi u našem podneblju u nedostatku ili hipovitaminozi vitamina D. To se posebno odnosi na osobe starije dobi koje često borave u zatvorenim prostorima, kronične bolesnike, ali i ostatak populacije koja se ne izlaže često suncu i živi u urbanim središtima s povećanim zagađenjem. Popis rizičnih skupina kod kojih se češće bilježi nedostatak vitamina D prilično je dugačak i prikazan u Tablici 1.

Tablica 1. Čimbenici rizika za razvoj nedostatka vitamina D
  • Osobe koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću i koriste sredstva za zaštitu od sunca
  • Osobe tamnije puti
  • Pretile osobe
  • Osobe koje uzimaju lijekove koji se upliću u metabolizam vitamina D (antikonvulzivi, glukokortikoidi, antimikotici)
  • Hospitalizirani pacijenti i osobe smještene u institucijama
  • Osobe starije dobi
  • Bolesnici s osteoporozom
  • Bolesnici s malapsorpcijama (bolesti i kirurški zahvati u probavnom sustavu)
  • Bolesnici s bolestima bubrega i jetre
  • Bolesnici s autoimunim, malignim, endokrinološkim, neurološkim, kardiovaskularnim, psihijatrijskim bolestima

Eksperimentalne studije ukazale su da aktivni oblik vitamina D polučuje imunološka djelovanja na više komponenti urođenog i stečenog imunosnog sustava. Utvrđena je povezanost između niskih koncentracija 25-OH vitamina D i povećanog rizika razvoja brojnih infektivnih i autoimunih bolesti poput dijabetesa tip 1, psorijaze, reumatoidnog artritisa, tuberkuloze, sepse, respiratornih infekcija te bolesti COVID-19.  Također, nedostatak vitamina D povezuje se sa većom pojavnosti dijabetesa tipa 2, prati se kod osoba s povišenim krvnim tlakom i kod različitih bolesti probavnog sustava uključujući celijakiju, upalne bolesti crijeva te bolesti jetre. Istodobno se provode i brojne intervencijske studije u kojima se koristi vitamin D3 ili njegovi metaboliti u prevenciji, terapiji ili suportivnoj terapiji tih bolesti.

Optimalno doziranje

Iako je odgovarajuća koncentracija vitamina D u krvi koja može zaštititi od imunološki posredovanih bolesti još uvijek predmet rasprave, smatra se kako je potrebno održavati koncentraciju 25 – OH vitamina D u krvi iznad 75 nmol/L, a moguće je da su za optimalnu funkciju imunosnog sustava poželjne vrijednosti između 100 i 150 nmol/L. Takve koncentracije u krvi ne mogu se postići ako se kontinuirano ne uzimaju dodaci prehrani u povišenim dozama.

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) preporučuje unos od 600 IJ dnevno za zdrave osobe, a kao maksimalno dopušteni dnevni unos za zdrave osobe navodi se 4000 IJ dnevno. Britanski znanstveni odbor za prehranu (The UK Scientific Advisory Committee on Nutrition) prije nekoliko godina preporučio je dnevni unos vitamina D u dozi od 400 IJ za sve osobe.

Vodič za optimalno doziranje vitamina D prikazan je u tablici 1 i podijeljen za postupanje kod terapijske primjene ili kod nadoknade zbog dokazanog nedostatka.

Tablica 2. Doziranje vitamina D u svrhu prevencije i terapije hipovitaminoze D

Preventivna primjena Terapijska primjena
Dojenčad ≤1 godine 400 IJ Dojenčad i mala djeca 2.000 IJ dnevno tijekom 6 tjedana kako bi se postigla koncentracija u krvi >50 nmol/L i potom doza održavanja 400 – 1000 IJ
Djeca 1 – 18 godina 600 IJ Djeca i adolescenti 2.500 – 3.000 dnevno tijekom 6 tjedana kako bi se postigla koncentracija u krvi >50 ili 75 nmol/L i potom doza održavanja 600 – 1000 IJ
Trudnice i dojilje 600 IJ 1.500 – 2.000 IJ
Odrasle osobe
Bez čimbenika rizika* 600 IJ 6.000 IJ dnevno tijekom 8 tjedana i potom doza održavanja 1.500 – 2.000 IJ
S čimbenicima rizika* 1.500 – 2.000 IJ
Osobe starije dobi (>70 god) 800 IJ

*Vidi tablicu 1

Preporučeni pristup doziranju treba biti laboratorijsko određivanje koncentracije vitamina D u krvi i postupanje sukladno nalazima. Primjena visokih doza koje prelaze gornju granicu od 4.000 IJ dnevno mora biti limitirana na određeno vremensko razdoblje uz periodično praćenje laboratorijskih parametara i nadzor zdravstvenog djelatnika.

Zaštita od respiratornih infekcija

Prije ere antibiotika, terapija tuberkuloze temeljila se na izlaganju bolesnika sunčevom zračenju u sanatorijima, a za pandemijsku gripu 1918. – 1919. zabilježena je ista strategija. Naime, smatra se da je povećana učestalost prehlada i upale pluća tijekom zime između ostalog povezana i sa smanjenim izlaganjem sunčevoj svjetlosti i posljedično smanjenim vrijednostima aktivnog oblika vitamina D u krvi.

Poznato je da je pojava gripe periodična i obično se na višim geografskim širinama događa tijekom zime, a u tropskom području se javlja povremeno i to tijekom cijele godine. Jedno od predloženih objašnjenja za sezonsku pojavnost gripe jest da je ono posljedica sezonskih varijacija koncentracije 25 – OH vitamina D u krvi koja zimi doseže najnižu razinu. Ovu hipotezu poduprlo je nekoliko studija koje su otkrile vezu između niske koncentracije 25 – OH vitamina D u krvi i incidencije i težine respiratornih infekcija u djece i odraslih.

Najnovije veliko istraživanje Jolliffe-a i suradnika objavljeno 2021. godine pokazalo je kako primjena vitamina D smanjuje rizik infekcija dišnog sustava u usporedbi s placebom. Specifičnost ove najnovije analize je što je pokazala superiornost dnevne primjene vitamina D nad tjednim i mjesečnim ili tromjesečnim doziranjem. Značajni zaštitni učinci primjene vitamina D promatrani su u istraživanjima u kojima su korištene doze od 400 – 1000 IJ, dok primjena nižih (<400 IJ) ili viših (>1000 IJ) dnevnih doza nije pokazala takav učinak.

Prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender / Vitaminoteka

Literatura:

  1. Vranešić Bender D, Giljević Z, Kušec V, Laktašić Žerjavić N, Bošnjak Pašić M, Vrdoljak E, et al. Smjernice za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih. Liječ Vjesn 2016;138:121-132.
  2. Vranešić Bender, D et al. Review of Recommendations for Supplementation of Vitamin D in Children and Adolescents. Central European Journal of Paediatrics, 2018; 14(2): 123-129.
  3. Jolliffe DA, Camargo CA Jr, Sluyter JD, Aglipay M, Aloia JF, Ganmaa D et al. Vitamin D supplementation to prevent acute respiratory infections: a systematic review and meta-analysis of aggregate data from randomised controlled trials. Lancet Diabetes Endocrinol. 2021;9(5):276-292.
  4. Cannell, J.J.; Vieth, R.; Umhau, J.C.; Holick, M.F.; Grant, W.B.; Madronich, S.; Garland, C.F.; Giovannucci, E. Epidemic influenza and vitamin D. Epidemiol. Infect. 2006, 134, 1129–1140.
  5. Gunville, C.F.; Mourani, P.M.; Ginde, A.A. The role of vitamin D in prevention and treatment of infection. Inflamm. Allergy Drug Targets 2013, 12, 239–245.
  6. Vitamin D and Health: Scientific Advisory Committee on Nutrition. 2016. https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/537616/SACN_Vitamin_D_and_Health_report.pdf