21.04.2020
Osteoporoza je stanje organizma čovjeka kod kojeg dolazi do smanjenja koštane mase i smanjuje se gustoća kostiju. To je sistemska bolest karakterizirana smanjenom koštanom masom i promjenom u sastavu koštanog tkiva. Kost se sastoji od organskog matriksa, mineralnog dijela i koštanih stanica. Kost je kompleks sastavljen od visoko mineraliziranog tkiva. Velik udio u kostima ima kalcij.
Neki simptomi koji mogu biti razlog osteoporoze su: podmukla bol i umor u leđima, prijelom kralježaka, prijelom ručnog zgloba, prijelom vrata bedrene kosti, prijelom nadlaktice i goljenične kosti, smanjenje tjelesne visine (preduge nogavice hlača), grba na leđima (može biti posljedica kolabiranog kralješka). Kod osteoporoze se, među ostalim, javljaju i sljedeća stanja organizma: gubitak tjelesne težine, manjak estrogena kod žena i testosterona kod muškaraca.
Osteoporoza se može dijagnosticirati denzitometrijom uz koju se mogu provoditi biokemijske pretrage. Denzitometrija je radiološka metoda kojom se mjeri mineralna gustoća kostiju. Prvu denzitometriju žene mogu napraviti u dobi od 65 godina, a muškarci u dobi od 70 godina. Metodu treba ponoviti svake dvije godine, a kod osoba koje se liječe glukokortikosteroidima svakih 6-12 mjeseci. Nalazi denzitometrije mogu biti: normalni (T score do -1), oni koji ukazuju na osteopeniju, tj. nisku koštanu masu (T score od -1 do -2.5 SD), kao i na osteoporozu (T score -2.5 ili niže).
Slika 1. T vrijednost
Gubitak koštane mase u žena najviše se očituje na kralježnici i palčanoj kosti. Kod muškaraca i žena na kralježnici i vratu bedrene kosti.
Slika 2. Promjena konstitucije žene starenjem.
Osteoporoza se liječi lijekovima i dodacima hrani, provođenjem mjera za sprječavanje novih prijeloma. Terapija je fokusirana na usporavanje progresije bolesti. Lijekovi se primjenjuju u dugom razdoblju i ne uklanjaju simptome odmah nakon primjene. Najčešće upotrebljavano liječenje za osteoporozu je hormonsko nadomjesno liječenje (lijek raloksifen), a koriste se i ostali antiresorptivni lijekovi (alendronat, risedronat, ibandronat, zolendronat) te osteoanabolici (teriparatid, stroncij ranelat – ima antiresorptivno i anaboličko djelovanje, denosumab kao humano monoklonsko protutijelo). Ako se lijek ibandronat ne može oralno primijeniti, može se dati u parenteralnom obliku (intravenskom injekcijom jednom u tri mjeseca). Injekcijom se može dati i teriparatid, denosumab supkutanom injekcijom u određenim intervalima doziranja.
Prirodno ili nefarmakološko liječenje osteoporoze može se provoditi i sastavni je dio terapijskog pristupa. Osnova nefarmakološkog pristupa u prevenciji i liječenju osteoporoze je tjelesna aktivnost. Uz to, preporučuje se poboljšati prehranu (osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D) te prevenirati padove.
U prehrani je potrebno osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D. Hrana je najbolji izvor kalcija. Kao dodatak prehrani mogu se koristiti Osteopan plus tablete. Potrebno je ograničiti unošenje hrane ili pića zbog kojih se iz organizma gube minerali, a to su: fast food, soft drinks, kofein, šećeri, fosfati, kava, crni čaj. Prilikom prehrane potrebno je unositi sve hranjive sastojke. Za postizanje najveće koštane mase potrebno je u organizam unijeti određene minerale i proteine, i to količinski prema životnim razdobljima. U procesu nastajanja koštane mase ne sudjeluju samo kalcij i fosfor, nego i drugi minerali, a to su: Mg, Cu, F, Si, B, Mb, Mn. Namirnice bogate kalcijem su: mlijeko, jogurt, mliječni sladoled, ovčji sir, sir trapist, sir mozzarela, posni svježi sir, sardine u ulju, kupus, špinat, blitva, brokula, žumance, lješnjaci, sok od naranče (s dodatkom kalcija). Dnevna potreba za kalcijem za zrelu dob je 800-1000 mg dnevno, a u postmenopauzi 1500 mg.
Adekvatna tjelovježba je kamen temeljac za uspješnu prevenciju osteoporoze. Za prevenciju osteoporoze još su nužni adekvatna prehrana i izbjegavanje faktora rizika. Kao adekvatna i motivirajuća može se provoditi vježba za zdrave kosti. Preporučuje se vježbati svakodnevno po pola sata. Vježbe je potrebno raditi polako i pravilno. U početku svaku vježbu treba ponoviti 2 do 3 puta, a zatim postupno povećavati broj ponavljanja. Vježbe se rade u dogovoru s liječnikom.
Slika 3. Vježbe za osteoporozu
Razlikuju se sljedeće metaboličke koštane bolesti: osteoporoza, osteomalacija, Mb. Paget, renalna osteodistrofija, hiperparatireoidizam, osteoskleroza, osteogenesis imperfecta, oksaloza.
Osteoporoza: dolazi do proporcionalnog smanjenja volumena kosti uz normalan omjer mineralizirane i nemineralizirane kosti.
Osteomalacija: dolazi do nakupljanja osteoida, tj. javlja se neproporcionalno veći volumen nemineralizirane u odnosu na mineraliziranu kost.
Mb. Paget: dolazi do ubrzane koštane pregradnje.
Renalna osteodistrofija – razlikujemo: predominantni hiperparatireoidizam (ubrzana koštana pregradnja i endosealna fibroza), osteomalaciju (nakupljanje osteoida), aplastičnu koštanau bolest (smanjenje koštane pregradnje), miješanu uremijsku osteodistrofiju (prisutni su različiti prijelazni oblici između ranije navedih stanja), blagu uremijsku osteodistrofiju (prisutna je miješana osteodistrofija s dominacijom blagog hiperparatireoiodizma).
Hiperparatireoidizam: dolazi do ubrzane koštane pregradnje uz fibrozu i nakupljanje vunastog osteoida.
Osteoskleroza: dolazi do povećanog volumena kosti uz poremećenu arhitekturu.
Osteogenesis imperfecta: dolazi do stanjenja koštane gredice i poremećene arhitekture kosti te nakupljanja lamelarnog osteoida.
Oksaloza: dolazi do tipične zrakaste formacije oksalata uz poremećenu koštanu arhitekturu.
Ako organizam boluje od sljedećih bolesti, dolazi do ubrzane razgradnje kostiju, a to su: neke endokrine bolesti (pojačano izlučivanje paratiroidnih žlijezda), bolesti bubrega (gubitak kalcija urinom i nedovoljno stvaranje aktivnog vitamina D), kolitis (nedovoljna apsorpcija kalcija i drugih neophodnih minerala), dijabetes (naročito kod pacijenata na inzulinskoj terapiji), hipertireoza (hormoni štitnjače stimuliraju resorpciju kostiju).
Za kvalitetnu kost, postizanje optimalne gustoće kostiju kod muškaraca i žena potrebno je sljedeće: odgovarajući normalan fiziološki hormonalni status, dovoljan unos kalcija i vitamina D, uredna genetska predispozicija, zadovoljavajuća fizička aktivnost.