Kutak za zdravstvene djelatnike

Autor: Nevena Medić Mušac

mag.pharm.

10.11.2019

Selen: sve njegove koristi, kako ga unositi i što kad ga nedostaje

 

Selen je esencijalni mikronutrijent koji možemo naći u tlu, vodi i namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla.

Otkrio ga je 1817. godine švedski kemičar Jons Jacob Berzelius. Ime je dobio po grčkoj riječi selene što znači mjesec, zahvaljujući svojoj svijetlosivoj boji prilikom taljenja.

Biološka uloga selena počela se istraživati 1950-ih godina s naglaskom na toksične učinke ovog elementa. 17 godina kasnije znanstvenici počinju ukazivati na njegovu metaboličku funkciju i posljedice nedostatka selena, čime počinje nova era istraživanja koja traje i danas.

U prirodi se pojavljuje u organskom (selenometionin i selenocistein) i anorganskom (selenit i selenat) obliku. Kvalitetnom i uravnoteženom prehranom unosimo 70-100 µg selena. Apsorpcija se većim dijelom odvija u dvanaesniku (50-80%) te se mijenja ovisno o obliku.

Apsorpcija anorganskog selena varira 50-100%. Organski selen se apsorbira brzo i skoro potpuno (90%). Najbolja apsorpcija je u obliku selenometionina iz hrane životinjskog podrijetla. Preporučene dnevne doze selena za zdravu odraslu osobu variraju ovisno o geografskom položaju. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje 55 µg/dan. 

Selen se izlučuje urinom (60%) i fecesom (35%), a kod povišenog unosa i izdisanjem plinovitog oblika. Rezerve se nalaze u obliku selenoproteina, a najviše se nakuplja u eritrocitima, slezeni, jetri i zubima. Dokazan je i u testisima i spermi.

 

 

 

Korisni učinci selena

Selen je neophodan za sisavce i više biljne vrste. 

Potreban je za biosintezu 25 različitih selenoproteina. U selenoproteine se ugrađuje u sklopu aminokiseline selenocisteina. 

Među najpoznatijim selenoproteinima su enzimi glutation peroksidaza (najvažniji i najzastupljeniji antioksidativni enzim u ljudskom organizmu), tioredoksin reduktaza i jodotironin dejodinaza

Ovi selenoenzimi uključeni su u metabolizam hormona štitnjače, regulaciju redoks stanja i zaštitu od oksidativnih oštećenja. Iako točan mehanizam djelovanja još nije potpuno razjašnjen, selenoenzimi zbog svoje antioksidativne uloge čine važan faktor u karcinogenezi i smanjenoj progresiji tumora.

Selen potiče rad imunološkog sustava: stimulira stvaranje antitijela, povećava aktivnost Th stanica, citotoksičnih T stanica i NK stanica.

Selen je uključen u rast stanice, programiranu staničnu smrt te staničnu signalizaciju.

Mijenja metabolizam nekih toksičnih metala (kadmij, olovo, arsen, živa) čime smanjuje njihovu toksičnost.

Potreban je za biosintezu testosterona, kao i za stvaranje i razvoj spermatozoida. Tkivo u testisima sadrži velike koncentracije selena i odgovorno je za kvalitetu sperme i plodnost muškarca

Selen, kao sastavni dio glutation peroksidaze, štiti stanične membrane od oksidativnih oštećenja te zajedno s vitaminom E pomaže u očuvanju njihova integriteta. Njihovom istodobnom primjenom postiže se pojačano antioksidativno djelovanje te se time utječe na plodnost. 

Vitamini A, D i E potiču apsorpciju selena.

Nedostatak selena

Nedostatak selena u ljudskom organizmu može dovesti do ozbiljnih bolesti različitih sustava: kardiovaskularnog, endokrinog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog sustava.

Važnost selena za ljudski organizam uočena je 1979. godine kad se bolest Keshan povezala s nedostatkom selena u tlu na području Kine. Keshan i Kashin-Beck bolesti uočene su ponajprije u žena i djece na tom području. Keshan bolest očituje se u smanjenoj funkciji srčanog mišića, a pojavu Keshan-Beck bolesti karakterizira osteoartritis s oštećenjima hrskavice u zglobovima ruku i nogu.

Utjecaj nedostatka selena na štitnjaču uočen je pojavom endemskog kretenizma u nekim područjima Afrike. Karakterizira ga deficit joda i selena, hipotiroidizam, poteškoće u razvoju i smanjenje intelektualne sposobnosti.

Nedostatak selena dovodi do povećane aktivnosti nekih virusa (Keshan bolest), a pokazalo se da selen kod osoba s hepatitisom B i C te inficiranih HIV virusom potpomaže obranu organizma te tako usporava progresiju bolesti.  

Studije su pokazale da nedostatak selena može dovesti do lošijeg raspoloženja i razdražljivosti, a čak se dovodi i u vezu s razvojem Alzheimerove bolesti.

Selen i štitnjača

Štitnjača je organ s najvećim udjelom selena (0.2-2 µg/g tkiva). 

Selen je ključan u sintezi, aktivaciji i metabolizmu hormona štitnjače

Sastavni je dio enzima tiroksin dejodinaze koja je odgovorna za prevođenje hormona štitnjače tiroksina (T4) u njegov aktivni (trijodtironin, T3) i inaktivni (rT3) oblik. Nedostatak selena može dovesti do poremećaja u ravnoteži ovog procesa.

Velika važnost selenu daje se kod autoimunih bolesti štitnjače. Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest štitnjače koju karakterizira prisutnost antitijela.

Antitijela mogu biti usmjerena na protein tireoglobulin ili na enzim tiroidnu peroksidazu, dvije komponente neophodne za proizvodnju hormona. 

Različite studije provedene na ispitanicima kojima su propisani lijekovi za štitnjaču (levotiroksin) pokazuju da suplementacija selenom u dozi 200 µg u trajanju od nekoliko mjeseci (tri i više) dovodi do značajnog smanjenja razine antitijela (30-50%). Pacijenti su napominjali bolje opće stanje organizma u odnosu na placebo skupinu.

Nadomjestak selena tijekom trudnoće može biti koristan, pogotovo kod trudnica s prisutnim antitijelima. Studije pokazuju smanjenje razine antitijela te smanjenu pojavu nepravilnog rada štitnjače u postpartalnom periodu. Neke države, npr. Njemačka, u svojim smjernicama navode kao prevenciju postpartalnog hipotiroidizma suplementaciju selenom u dozi 200 µg ujutro tijekom trudnoće i 12 mjeseci nakon poroda kod žena s pozitivnim nalazom TPO antitijela. 

Niske doze selena povezuju se i s pojavom povećane štitnjače i nastanka tiroidalnih čvorova.

Kod Gravesove bolesti, oblika hipertiroidizma, pokazalo se da nadomjestak selena kod pacijenata koji su na terapiji lijekovima za štitnjaču pomaže u bržem uspostavljanju njenog normalnog rada.

Selen u hrani

Količina selena u hrani ovisi o lokaciji tla na kojem su biljke rasle i životinje živjele. Određena je količinom selena u tlu u određenom području, vrstom tla, agro-klimatskim uvjetima te geografskim položajem.

Najbogatiji izvor selena su meso, mliječni proizvodi, riba, morski plodovi, žitarice i orašasti plodovi. Brazilski oraščić sadrži 0.2-512 µg/g stoga treba biti na oprezu ako se konzumiraju mješavine orašastih proizvoda koje ga sadrže kako se ne bi premašio preporučeni dnevni unos selena. 

Bogati izvor selena čine jaja, kvasac, kruh, gljive te češnjak.

Cink i selen

Cink je element u tragovima uključen u velik broj enzimatskih sustava. Uključen je u rast stanice, spolno sazrijevanje, reprodukciju, prilagodbu na tamu te zacjeljivanje rana. Sudjeluje u metabolizmu nekih vitamina i osjetnim funkcijama (okus i miris). Utječe na rad mozga. 

Cink i selen imaju ulogu u više od 300 metaboličkih reakcija u tijelu. Kao i selen, višestruko je uključen u imunološki sustav. 

Utjecaj smanjene razine selena i cinka:

  • dovodi do podložnosti oksidativnom stresu
  • povezuje se s upalnim bolestima crijeva
  • prolongira vrijeme potrebno za začeće
  • dovodi do povećanog intenziteta upale 

Štitnjači je za pravilan rad, osim joda, potrebno i nekoliko drugih elemenata, uključujući selen, željezo, cink, bakar i kalcij. Smatra se da cink, uz selen, ima ključnu ulogu u patogenezi Kashin-Beck bolesti.

 

Zaključak

Selen je esencijalni mikronutrijent. Iako je znanstvenicima poznat već 200 godina, i danas je predmet brojnih istraživanja.

U prirodi se pojavljuje u anorganskom i organskom obliku. Apsorpcija se odvija u dvanaesniku, a najbolja je pri unosu organskog oblika selenometionina. Najbogatiji izvori selena u hrani su meso, riba, morski plodovi, brazilski oraščić i ostali orašasti plodovi te žitarice.

Selen je sastavni dio selenoproteina koji se ugrađuju u enzime potrebne za brojne fiziološke procese u organizmu. Najpoznatiji su glutation peroksidaza, tioredoksin reduktaza i jodotironin dejodinaza.

Selen utječe na rad kardiovaskularnog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog te endokrinog sustava. Naglasak je na njegovu utjecaju na rad štitnjače. Sudjeluje u regulaciji sinteze hormona štitnjače te se povezuje sa smanjenim titrom antitijela kod Hashimotovog tireoiditisa.

Sinergističkim antioksidativnim djelovanjem s vitaminom E štiti stanice od oštećenja, a često se kombinira s cinkom, mineralom kojem se također pripisuju antioksidativna svojstva te pozitivan utjecaj na imunološki sustav.

Moglo bi vas još zanimati…

image
Savjeti za zdravlje

Brusnica kao snažan antioksidans: ljekovita svojstva, upotreba i djelovanje

Brusnica je naziv koji obuhvaća nekoliko vrsta zimzelenih grmova iz roda Vaccinium, porodice Ericaceae, od kojih su najzastupljenije američka (Vaccinium macrocarpon) i europska brusnica (Vaccinium vitis-idaea).

12.11.2019

Vidi više
image
Savjeti za zdravlje

KOENZIM Q10 – svi benefiti na organizam i nuspojave

Koenzim q10 je esencijalna tvar, slična vitaminima, koja je topiva u mastima. Prisutan je u svim stanicama našeg tijela, stoga u literaturi i nosi naziv ubikinon.

08.11.2019

Vidi više
image
Magnezij

Kako magnezij utječe na zdravlje i koje ga namirnice sadrže?

Magnezij je vrlo važan mineral za funkcioniranje i zdravlje našeg organizma. Saznajte koje su namirnice bogate magnezijem i kako on utječe na naš organizam. Koje dodatke prehrani bogate magnezijem uzimati?

13.02.2020

Vidi više