Primjena antibiotika u dječjoj dobi

Antibiotici su često prva linija obrane protiv bolesti kod djece. Da li je potrebno uvijek posegnuti za njim i postoje li negativni efekti saznajte u članku.

Kada pomažu antibiotici?

“Imam djecu u dobi od 3 i 5 godina. Oboje su u razmaku od 4 tjedna dva puta uzimali različite antibiotike – zbog angine i upale srednjeg uha. Sada su još uvijek bolesna i mislim da ponovo trebaju uzeti neki novi antibiotik. Moje je mišljenje da sada trebaju još nešto jače kako bi konačno ozdravili..” Ovako govori jedna majka čija su djeca neprekidno izložena novim infekcijama i često uzimaju antibiotike. No, ova majka u svom problemu nije sama. Mnogi roditelji svojoj djeci nerado daju antibiotike, neki ih čak odbijaju ne želeći ih uzeti ni onda kada je to doista potrebno i opravdano. Drugi pak roditelji smatraju kako su antibiotici čudesni lijekovi koji mogu efikasno zaustaviti baš sve bolesti u vrlo kratkom vremenu. Trebaju li i kada djeca uzimati antibiotike, osnovno je pitanje. U liječenju nekih bolesti oni su osnovni, ali i nepohodni lijekovi koji jedino pomažu u takvim situacijama. Međutim, kod nekih bolesti oni su čak i štetni. Pokušat ćemo razjasniti neka najčešća pitanja vezana uz primjenu antibiotika.

Što je antibiotik?

Osnova antibiotika je prirodna tvar, koja se dobiva uz pomoć bakterija, gljivica ili plijesni. Na umjetan način, antibiotici se proizvode u laboratorijima. Postoje različite skupine antibiotika. Neke skupine antibiotika djeluju ciljano na određene grupe mikroorganizama, dok neki antibiotici djeluju i na više grupa bakterija.

Kako djeluje antibiotik?

Antibiotici uništavaju ili onesposobljavaju uzročnika bolesti, kako bi ih obrambene stanice organizma i obrambeni sustav mogao lakše odstraniti.

Kada djeca trebaju uzeti antibiotik?

Postoji niz bolesti koje dovode do po život opasnih komplikacija, ili pak do smrti, ako se djetetu pravovremeno ne uvede antibiotik. Tu spadaju različita septička stanja, bakterijska upala pluća, upale mozga i moždanih ovojnica, neke kožne bolesti, kao i niz infekcija uzrokovanih raznim bakterijama. Primjerice, u liječenju šarlaha ili pak hripavca, većina pedijatara prepisuje djeci antibiotik, no u posljednje vrijeme, po ovom pitanju ima dosta neslaganja. Dr. Helmut Kendel, pedijatar iz Münchena, u djece oboljele od hripavca, prepisuje antibiotik, već i pri samoj sumnji da se radi o hripavcu, pogotovo u djece koja nisu uredno procijepljena ili su pak bila u neposrednom kontaktu s oboljelim. Tijekom prva dva tjedna infekcije, simptomi hripavca vrlo su nalik onima kod obične prehlade. Djeca kašlju i smrču, a majke ih još tada ne vode k liječniku. Međutim, ako se antibiotik u terapiju ne uvede pravovremeno, nakon 2-3 tjedna će za to biti prekasno i u djeteta će se razviti suh, uporan, ponekad zagušujući kašalj. Tada, kad se razviju pravi simptomi hripavca, teško je, osim sipmtomatske terapije, učiniti nešto u smislu poboljšanja samoga kašlja. Šarlah danas gotovo svi liječnici liječe antibioticima. Problem kod ove infektivne bolesti jest problem postavljanja sigurne dijagnoze šarlaha. Naime, mnoga djeca nose uzročnika (streptokok grupe A), ali tek kada se oni razmnože u određenoj koncentraciji, dolazi do pojave znakova bolesti (grlobolja, smetnje gutanja, visoka temparatura). Ali, niti tada još nije sigurno radi li se doista o šarlahu, ili je to pak neki drugi oblik upale gornjih dišnih puteva. Tipični simptomi koji se javljaju uz šarlah jesu: karakterističan osip po koži, bijeli areal oko usana, poput maline crven jezik; no, takvi tipični simptomi šarlaha, katkada mogu i potpuno izostati. U slučaju šarlaha svakako treba provesti terapiju antibioticima, i to dovoljno dugo i u dovoljno visokoj dozi, kako bi se spriječio nastanak kasnih komplikacija ove bolesti: oštećenje bubrega s pojavom hipertenzije, oštečenje srčanog mišića, reumatske bolesti.

Oslabljuju li antibiotici imunološki sustav?

Antibiotsko liječenje pomaže obrambenom sustavu tijela u borbi protiv uzročnika bolesti. Dakle, antibiotici samo pomažu imunološkom sustavu, a nikako cijeli posao ne čine sami. Stoga se prilikom prepisivanja antibiotika treba biti izrazito oprezan, pogotovo kada se radi o djeci. Imunološki sistem djeteta u prvim godinama života još uvijek nije sasvim zreo, a da bi dozreo i postao potpuno funkcionalno sposoban, potrebno je da dođe u kontakt s raznim uzročnicima bolesti. U kontaktu s uzročnicima bolesti, imunološki sustav djeteta stvara antitijela. Ako je broba protiv uzročnika bolesti jača, tada će se stvoriti i više antitijela. Ove, vlastite snage organizma pomažu djetetu da stvori doživotni imunitet na neke bolesti s čijim je uzročnicima dijete došlo u kontakt. Stoga je u nekim situacijam bolje pričekati dan-dva, nego odmah davati antibiotik.

Koja nepoželjna svojstva antibiotika možemo očekivati?

Antibiotici sadrže supstance koje mogu dovesti do alergijskih reakcija, oštećenja nervnog sistema, ili pak do gastrointestinalnih smetnji, najčešće proljeva. Pri blažim alergijskim reakcijama biti će dovoljno samo ukinuti antibiotik koji je izazvao alergijsku reakciju i zamijeniti ga nekom drugom skupinom antibiotika. Ali, ako alergijska reakcija bude izrazito jaka, onda, uz ukidanje tog antibiotika se mora provesti i liječenje alergijskih manifestacija koje je antibiotik prouzročio. Tada dolazi u obzir i kartkotrajno liječenje kortikosteroidima. Proljev, kao posljedica uzimanja antibiotika u djece, najčešće se javlja pri liječenju takozvanim antibioticima širokog spektra. Oni uništavaju većinu bakterija, pa tako i one bakterije koje su organizmu potrebne, primjerice crijevne bakterije koje su neophodne za pravilan proces probave hrane.

Kada su antibiotici nepotrebni?

U liječenju virusnih infekcija antibiotici zasigurno ne pomažu, već samo protiv infekcija koje su izazvane bakterijama. Najmanje 90% svih infekcija dišnog sustava izazvano je virusima. Sada je, dakle, jasno radi čega se često virusne infekcije proglase bakterijskima. Obje vrste infekcija imaju jednake simptome. Jednostavno pravilo za razlikovanje: pri virusnim infekcijama sekret iz nosa ili grla je bistar, viskozan, rijedak, dok je pri bakterijskim infekcijama gust, ljepljiv, često zaudara te je bjelkast, žučkast ili zelenkast. Za roditelje je važno znati da pri samoj pojavi ovakve vrste sekreta ne treba odmah uzimati antibiotik, već dijete treba promatrati. Tek ako se stanje djeteta pogorša i uz takav bakterijski sektet razvije povišena temperatura, može se uzeti antibiotik, naravno uz prethodni dogovor s nadležnim liječnikom o vrsti, dozi i trajanju antibiotskog liječenja. Dijete koje pije antibiotik, bilo bi dobro da te dane dok je bolesno i dok prima terapiju, ne ide u kolektiv (vrtić, školu), već da, ako je to ikako moguće, ostane kod kuće, jer tijelo treba vremena da bi se oporavilo od bolesti.

Koliko dugo traje liječenje?

Uobičajeno je da terapija antibiotikom traje od 5 do 10 dana, ovisno o antibiotiku i težini kliničke slike. Kao pravilo vrijedi, ako je terapija antibiotikom uspješna, dijete bi najkasnije tri dana od početka terapije trebalo biti bez temperature, uz poboljšanje općeg stanja. No međutim, ako se dijete niti nakon 3 dana antibiotske terapije ne osjeća bolje te i dalje ima povišenu temperaturu, valja pomišljati na eventualnu zamjenu antibiotika nekim drugim, djelotvornijim.

Zašto su antibiotici na lošem glasu?

Jedan od najvećih problema u primjeni antibiotika jest razvoj rezistentnih sojeva mikroorganizama, čime oni postaju neotporni na djelovanje antibiotika. Bakterije raznim načinima mogu “naučiti” mehanizam rezistencije. Kada bakterije dođu u kontakt sa antibiotikom i pri tome ne budu uništene, dalje se razmnožavaju i mogu naštetiti organizmu. “Bakterija i antibiotik se sprijatelje”, objašnjava dr. Urban Himbert, pedijatar i anesteziolog univerzitetske klinike u Heidelbergu, ” i tada mijenjaju svoje osobine, tako da antibiotik više ne može djelovati. Tu lošu naviku bekterije prenose i na ostale generacije istih bakerija, tako da se stvara čitav rezistentan soj bakterija.” Danas ima veliki broj rezistentnih, vrlo opasnih bakterija, tako da liječnici neprestano upozoravaju i na razvoj novih sojeva takvih bakterija. Jedan od razloga je i prečesta, možda katkada neopravdana ili neispravna primjena antimikrobnih sredstava. Ovaj opasan razvoj rezistencije možda će se i zaustaviti, kada se u budućnosti antimikrobna sredstva budu primjenjivala ciljano i točno prema propisima. Takav bi se način rada posebno trebao poštivati na klinikama.

Zašto većina djece odmah uzima antibiotike?

Postoji zaista veliki broj antibiotika. Neki djeluju samo na određene mikroorganizme, a neki pak ne čitave grupe bakterija. Samo u laboratoriju se može točno odrediti koja je bakterija uzrokovala infekciju. No, to zahtijeva vremena i financijskih sredstava. Mnogi liječnici koji se bave liječenjem djece bili bi zadovoljniji kada bi imali veću mogućnost dostupa mikrobiološkim laboratorijima jer bi onda mogli provoditi uspješniju antibiotsku terapiju. Kako to u većini sredina još uvijek, iz raznih razloga nije moguće, antibiotik se odmah, već pri prvom pregledu prepisuje djetetu, što onda vodi i u nepotrebnu i u nepravilnu primjenu antimikrobnih lijekova. Međutim, sa ovakvim “brzim” prepisivanjem antibiotika, često su zadovoljni i sami roditelji, jer misle da će bolest njihova djeteta tako brže proći, ali i bez manje komplikacija. Ali, valja znati da kod npr. obične prehlade antibiotik zaista nije potreban. Jedna uzrečica kaže: “Hunjavica uz medikament traje sedam dana, a bez njega tjedan dana”.